Hrana, a ne oružje Rijeka: veljače 2015

petak, 20. veljače 2015.

solidarnost, a ne milostinja!

nova akcija: subota, 21.2. od 13 sati... isto mjesto: ispred riječke banke!

solidarnost, a ne milostinja!

u čemu je problem s milostinjom? treba dati, ako se ima i može?

ne leži sam problem u 'dati nekome nešto', pogotovo ako nekome treba. no, ono što je jasno je da se time ne može riješiti problem dugoročno, ne može se riješiti problem u korijenu. ovo društvo u kojem danas živimo, način na koji nas ustanove odgajaju (vrtić, škola, faks...), način na koji nas odgaja obitelj, susjedi... naravno, treba pomoć... ali ni do kakvih društvenih promjena ne može doći – milostinjom. zašto? jer ne želimo da itko mora životno ovisiti o milostinji, o tome je li netko raspoložen baš sad pomoći (jer žuri, jer nema sitno, jer..). milostinja je žaliti nekoga. nitko ne treba ovisiti o milostinji i raspoloženju 'milosrdnika'.

kako se može volontirati u radu kolektiva Hrana, a ne oružje?

Hrana, a ne oružje NEMA VOLONTERE koji žele svoje vrijeme negdje 'potrošiti' i osjećati se ugodno oko toga, reći da «volontiraju za..» ili pričaju o tome kako su nahranili gladne.. to nije poanta. iako se možda, na prvu, čini da je riječ o nekoliko entuzijasta koji kuhaju – to nije sve. netko ne voli kuhati, netko ne može kuhati jer radi subotom, netko ne može skupljati srijedom i petkom jer ima školu.. no, svatko kome se ova akcija čini dobrom – može sudjelovati na brojne druge načine.. izrada transparenta, flajeri, blog.. predložite nešto?

a solidarnost? kakve to ima veze?

solidarnost se može iskazati na više načina.. npr. solidarnost pri organiziranju prosvjeda protiv izglasavanja novog zakona o radničkim pravima, solidarnost prilikom zatvaranja prenoćišta za beskućnike, solidarnost protiv nasilja s nekim ili nekom grupom koja napadnuta (a s čijim se stavovima slažemo), solidarnost s ljudima koji trpe nepravdu (a nisu iz našeg grada, države, susjedstva). trebamo biti solidarni jedni s drugima i zajedničkim snagama pokušati promijeniti nešto - bar u svijesti ljudi (za početak), a tek se onda može ići dalje.

Hrana je pravo, a ne privilegija.. zato: solidarnost, a ne milostinja.

TBC

četvrtak, 5. veljače 2015.

nova akcija, nova 'reklama'

subota 7.2. od 13 sati donosi novu akciju Hrana, a ne oružje. za početak, hvala svima koji su podržali i podržavaju akciju, koji su posjetili i donirali za benefit party prošle subote. bilo je super, bilo je zanimljivo, skupilo se super. ovosubotnja hrana će biti značajno bogatija, za početak, začinski :):)

sutra (6.2., petak) novo je skupljanje hrane na velikoj placi - ako ste zainteresirani, pridružite se od 13 sati.

a sad, kako prepozanti akciju Hrana, a ne oružje?
1. hrana
2. literatura
3. transparent

= bez bilo koje od tri navedene točke – nije riječ o kolektivu Hrana, a ne oružje. ako je dostupna samo hrana, puno je reći i da se samo trenutno utažuje glad pojedinaca bez ikakve dugotrajne 'posljedice'. akcijom koja se održava jednom u dva tjedna teško se mogu riješiti glad u svijetu, nepravde... bez literature (i dobre riječi) ne ostavlja se nikakav trag, već se samo na dva sata, odnosno vrijeme trajanje akcije nešto događa, na nekom mjestu. transparent treba jasno dati do znanja ne samo što ovaj kolektiv je, već i što nije (nije Crveni križ, nije dobrotvorna organizacija, nije politička stranka). letak daje i riječ više od usmene, moguće ga je ponovno pročitati, ali i proslijediti. možda bi bilo zgodno na letak napisati i termin sljedeće akcije.. pa neka se čita kao pozivnica za uključivanje u akciju, dijeljenje ideja ili dolazak na skromnu 'gozbu'.

više od obroka? obrok s porukom.

izrađena je i nova 'reklama' koju ćete moći vidjeti tijekom sljedeće akcije, a postupak DIY reciklaže ispod..

Što je Hrana, a ne oružje?

kontakt: fnbrijeka@gmail.com (javiii seee)

Čovjek ne mora biti nobelovac da bi shvatio da s našim društvom nešto ne valja. Za takav zaključak nije potrebna ni škola niti fakultet, to je činjenica s kojom se susrećemo odmalena i svakodnevno. Jasno je da sustav školovanja, zapošljavanja i na kraju zarađivanja novaca onemogućuje financijsku jednakost svih građana, te je nerealno očekivati da svi ljudi žive u identičnim uvjetima, no smatramo da u 21.-ome stoljeću glad više ne bi trebala postojati. Degutantno je i frustrirajuće vidjeti koja količina novca cirkulira u miljeu političara, tajkuna i estradnih zvijezda dok ljudi koji svojom djelatnošću omogućuju njihove plaće, gladuju ili su sretni ako rade za minimalac. Činjenica je da je glavni uzrok postojanja siromaštva upravo postojanje ekstremnoga bogatstva, odnosno krajnje nepravedna raspodjela društvenih dobara. Vrhunac nepravde je što se takav princip funkcioniranja proteže i na hranu, koja je nešto neophodno za svakoga čovjeka. Hrana ne bi trebala biti ekonomska kategorija tj. jedinica na kojoj se stvara profit. Hrana nije privilegija već svačije pravo bez obzira na dob, spol, naciju, rasu, vjeru, rod ili seksualnu orijentaciju. Niti jedan čovjek ne bi smio strahovati hoće li količina novca koju posjeduje biti dovoljna za prehranu.

Naš grad u tome nije iznimka i nije potrebno trošiti previše riječi na ono očito, neki imaju sve, neki nemaju ništa. Da bi upozorili na takvu situaciju, u sklopu inicijative „Hrana, a ne oružje Rijeka“ nekoliko puta mjesečno priprema se obrok koji se besplatno dijeli na vidljivim lokacijama u gradu. Hrana koja je predviđena za bacanje na tržnicama ili dućanima se skuplja, čisti, kuha te na kraju dijeli, čime se podsjeća da je količina hrane koja se svakodnevno baci u svijetu dovoljna za prehranjivanje svih onih kojima je potrebna. Nemamo iluzija da predstavljamo bitan faktor u životu onih kojima se želi pomoći, želimo osvijestiti ljude da ono što mi radimo može raditi svatko.

Bitno je napomenuti da Hrana, ne oružje Rijeka nije službena organizacija/udruga, te se istoj može priključiti svatko tko to želi. Ne postoji službeno učlanjenje, već je svaki pojedinac/ka pozvana da nam se pridruži, ili još bolje, pokrene svoju HNO grupu organiziranu na način koji mu/joj paše. Hrana, ne oružje nije i ne želi biti financirana državnim, gradskim, stranačkim, crkvenim ili novcem humanitarnih udruga već se minimalni troškovi koji postoje podmiruju isključivo od sitnih donacija građana direktno na samoj akciji. Mi ne dijelimo „milostinju“ nego pokušavamo ukazati da za promjenu u društvu nije potreban ogroman novac niti moćni sponzori. Cilj je pokazati da moramo preuzeti odgovornost ne samo za naše živote, već i za živote naših prijatelja, susjeda, kolega te da se međusobnim pomaganjem može puno toga učiniti.