Hrana, a ne oružje Rijeka: ožujka 2015

četvrtak, 19. ožujka 2015.

Šarena čarapa i šarena maneštra

nova akcija stiže..

Hrana, a ne oružje Rijeka novu akciju priprema u subotu, 21.3. lokacija je ista: Jadranski trg, vrijeme je isto 13 sati. kuhajmo zajedno od 8 sati..

ne samo da je prvi dan proljeća, nego je i Svjetski dan sindroma Down.. ovaj se dan posebno obilježava ŠARENIM I RAZLIČITIM ČARAPAMA :)

'ajmo svi u šareno... kuhamo šareno, nosimo šareno.

srijeda, 4. ožujka 2015.

hvala na donacijama, nova (nikad opremljenija) akcija slijedi

subota, 7. mart od 13 sati... prognoze kažu da će biti dobro vrijeme, a ako i ne - natkriveni smo pa nema straha..

ne-tako-davni benefit (31.1.) donio je nešto donacija u naturi i novčane donacije te je dosta toga nabavljeno.. s Hrelića su nabavljena dva kuhala, 10-ak noževa.. još je par stvari u tijeku nabave..

što se donacija tiče, super je da ljudi ne osjećaju obvezu / pritisak ostaviti novac.. a opet se ponešto skupi i na redovnim akcijama.. nekada jednostavno nije zgodno postaviti škatulicu za donacije, a nekada kada je nije bilo ljudi su pitali kako mogu donirati, gdje mogu uplatiti?! najbolje je rješenje ono koje je - (možda?) suptilno staviti kutijicu za donacije na stol, sa strane - pa kako ide.

ps. zahvaljujući povećoj donaciji krumpira pretprošla je akcija donijela njoki. na oduševljenje svih prisutnih. još se priča o tome.

vidimo se u subotu...

Što je Hrana, a ne oružje?

kontakt: fnbrijeka@gmail.com (javiii seee)

Čovjek ne mora biti nobelovac da bi shvatio da s našim društvom nešto ne valja. Za takav zaključak nije potrebna ni škola niti fakultet, to je činjenica s kojom se susrećemo odmalena i svakodnevno. Jasno je da sustav školovanja, zapošljavanja i na kraju zarađivanja novaca onemogućuje financijsku jednakost svih građana, te je nerealno očekivati da svi ljudi žive u identičnim uvjetima, no smatramo da u 21.-ome stoljeću glad više ne bi trebala postojati. Degutantno je i frustrirajuće vidjeti koja količina novca cirkulira u miljeu političara, tajkuna i estradnih zvijezda dok ljudi koji svojom djelatnošću omogućuju njihove plaće, gladuju ili su sretni ako rade za minimalac. Činjenica je da je glavni uzrok postojanja siromaštva upravo postojanje ekstremnoga bogatstva, odnosno krajnje nepravedna raspodjela društvenih dobara. Vrhunac nepravde je što se takav princip funkcioniranja proteže i na hranu, koja je nešto neophodno za svakoga čovjeka. Hrana ne bi trebala biti ekonomska kategorija tj. jedinica na kojoj se stvara profit. Hrana nije privilegija već svačije pravo bez obzira na dob, spol, naciju, rasu, vjeru, rod ili seksualnu orijentaciju. Niti jedan čovjek ne bi smio strahovati hoće li količina novca koju posjeduje biti dovoljna za prehranu.

Naš grad u tome nije iznimka i nije potrebno trošiti previše riječi na ono očito, neki imaju sve, neki nemaju ništa. Da bi upozorili na takvu situaciju, u sklopu inicijative „Hrana, a ne oružje Rijeka“ nekoliko puta mjesečno priprema se obrok koji se besplatno dijeli na vidljivim lokacijama u gradu. Hrana koja je predviđena za bacanje na tržnicama ili dućanima se skuplja, čisti, kuha te na kraju dijeli, čime se podsjeća da je količina hrane koja se svakodnevno baci u svijetu dovoljna za prehranjivanje svih onih kojima je potrebna. Nemamo iluzija da predstavljamo bitan faktor u životu onih kojima se želi pomoći, želimo osvijestiti ljude da ono što mi radimo može raditi svatko.

Bitno je napomenuti da Hrana, ne oružje Rijeka nije službena organizacija/udruga, te se istoj može priključiti svatko tko to želi. Ne postoji službeno učlanjenje, već je svaki pojedinac/ka pozvana da nam se pridruži, ili još bolje, pokrene svoju HNO grupu organiziranu na način koji mu/joj paše. Hrana, ne oružje nije i ne želi biti financirana državnim, gradskim, stranačkim, crkvenim ili novcem humanitarnih udruga već se minimalni troškovi koji postoje podmiruju isključivo od sitnih donacija građana direktno na samoj akciji. Mi ne dijelimo „milostinju“ nego pokušavamo ukazati da za promjenu u društvu nije potreban ogroman novac niti moćni sponzori. Cilj je pokazati da moramo preuzeti odgovornost ne samo za naše živote, već i za živote naših prijatelja, susjeda, kolega te da se međusobnim pomaganjem može puno toga učiniti.