nova akcija Hrana, a ne oružje kolektiva zakazana je za subotu, 24.1. u 13 sati.
akcije u susret Akciji:
- skupljanje hrane: srijeda, 21.1. i petak 23.1., 13 sati / placa, tržnica, markat, pijaca
skupljanje hrane? zašto skupljati hranu kad ako svatko sudionika/ca može donijeti nešto - bit će dovoljno svega? zašto skupljati hranu, kad svatko od 'nas' može dati 5-10 kuna i skupilo bi se dovoljno za kupiti sve? svima bi bilo jednostavnije..
skupljanje hrane, zapravo, jedan je od najvažnijih koraka, dok je jedan od ciljeva smanjiti bacanje hrane. kažu da količina hrane koja se svakodnevno baca može nahraniti sve one koji su gladni. to je dosta teška teza, ali ako Amerikanci bacaju 40% proizvedene hrane (koja je još uvijek jestiva) nisu ni drugi daleko. znači, proizvodi se dovoljno hrane koja, da se distribuira ravnomjerno, može zadovoljiti sve (osnovne) potrebe svih. hrana koja dolazi do krajnjeg korisnika prolazi brojne faze: od uzgoja preko prerade i distribucije do samih trgovina. u svakom se od tih koraka, također, baca određeni postotak hrane jer ne zadovoljava određene standarde (oblikom, bojom, veličinom..).
i druga se 'hrana' baca, meso, na primjer. zašto se ne skuplja meso ili ne traže donacije mesnih proizvoda?
Hrana, a ne oružje, 'promidžbom vege politike' u prvi plan stavlja nekoliko važnih točaka: konzumacija lokalno proizvedene hrane (zašto bi naša hrana putovala), sezonske hrane (moram li jesti grožđe u ožujku) i, koliko je to moguće, organske hrane. a samo kada bismo svi mi za svoju svakodnevnu prehranu birali tako - sigurno bi se pojačala proizvodnja i pojeftinio konačni proizvod (vege, lokalan i organski). iz navedenih razloga, najčešći je odlazak na lokalnu tržnicu za skupljanje hrane za nadolazeću akciju. prvi put kad se išlo na skupljanje, grupa ljudi je prošetala placom i popričala s ljudima, nakon nekoliko godina pauze u Rijeci - dogodilo se isto.. i onda sve ispočetka. jako je važno popričati s prodavačima na placi, oni trebaju znati o čemu se radi.. rado će odvojiti hranu koju već sljedećeg dana kupci neće htjeti odabrati sa štanda..
dobro, povrće! što je s ostalim potrebnim sastojcima? ulje, začini..
što se riječkog kolektiva tiče, mora se priznati da se taj dio (iako nije obilan) kupuje od donacija. neki bi ideal bio postignut kada bi uvjeti rada, prostor u kojem se kuha npr., bio malo otvoreniji i kada bi se posadili začini (nije baš nemoguće). naravno, tu je recimo i kruh - donacija lokalne pekare itd. tko zna, možda se jednom skuha hrana tako da se prošeta po rubovima grada i nabere lovor, ružmarin, rukola, majčina dušica.. nije nemoguće. a imamo i more.
a što je s velikim dućanima, marketima? oni svakodnevno imaju veliki otpis robe.
istina, no treba znati i da većina tih trgovina vraća robu dobavljaču, stavlja ju otpis (tehnički detalji koji nas ne bi trebali zabrinjavati), ali isto tako i 'brinu' za svoje smeće, smještaju 'otpad' (čitaj: hranu kojoj je prošao rok ili više ne izgleda privlačno) zaključavaju u svoje kontejnere, stavljaju kamere čak i na svoja smetlišta. izazov? prihvaćen? *naknadno dodano: trgovine plaćaju porez na doniranu robu te to može biti jedan od razloga zašto robu rađe otpisuju (jer ih, osim zbrinjavanja otpada - ništa ne košta). neke su druge zemlje to riješile na takav način da se darovano ne oporezuje što je, u konačnici, dobro i za trgovce jer imaju manji trošak oko zbrinjavanja otpada.
ako ima zainteresiranih, javite se.. pa idemo bar na placu zajedno?
akcije u susret Akciji:
- skupljanje hrane: srijeda, 21.1. i petak 23.1., 13 sati / placa, tržnica, markat, pijaca
skupljanje hrane? zašto skupljati hranu kad ako svatko sudionika/ca može donijeti nešto - bit će dovoljno svega? zašto skupljati hranu, kad svatko od 'nas' može dati 5-10 kuna i skupilo bi se dovoljno za kupiti sve? svima bi bilo jednostavnije..
skupljanje hrane, zapravo, jedan je od najvažnijih koraka, dok je jedan od ciljeva smanjiti bacanje hrane. kažu da količina hrane koja se svakodnevno baca može nahraniti sve one koji su gladni. to je dosta teška teza, ali ako Amerikanci bacaju 40% proizvedene hrane (koja je još uvijek jestiva) nisu ni drugi daleko. znači, proizvodi se dovoljno hrane koja, da se distribuira ravnomjerno, može zadovoljiti sve (osnovne) potrebe svih. hrana koja dolazi do krajnjeg korisnika prolazi brojne faze: od uzgoja preko prerade i distribucije do samih trgovina. u svakom se od tih koraka, također, baca određeni postotak hrane jer ne zadovoljava određene standarde (oblikom, bojom, veličinom..).
i druga se 'hrana' baca, meso, na primjer. zašto se ne skuplja meso ili ne traže donacije mesnih proizvoda?
Hrana, a ne oružje, 'promidžbom vege politike' u prvi plan stavlja nekoliko važnih točaka: konzumacija lokalno proizvedene hrane (zašto bi naša hrana putovala), sezonske hrane (moram li jesti grožđe u ožujku) i, koliko je to moguće, organske hrane. a samo kada bismo svi mi za svoju svakodnevnu prehranu birali tako - sigurno bi se pojačala proizvodnja i pojeftinio konačni proizvod (vege, lokalan i organski). iz navedenih razloga, najčešći je odlazak na lokalnu tržnicu za skupljanje hrane za nadolazeću akciju. prvi put kad se išlo na skupljanje, grupa ljudi je prošetala placom i popričala s ljudima, nakon nekoliko godina pauze u Rijeci - dogodilo se isto.. i onda sve ispočetka. jako je važno popričati s prodavačima na placi, oni trebaju znati o čemu se radi.. rado će odvojiti hranu koju već sljedećeg dana kupci neće htjeti odabrati sa štanda..
dobro, povrće! što je s ostalim potrebnim sastojcima? ulje, začini..
što se riječkog kolektiva tiče, mora se priznati da se taj dio (iako nije obilan) kupuje od donacija. neki bi ideal bio postignut kada bi uvjeti rada, prostor u kojem se kuha npr., bio malo otvoreniji i kada bi se posadili začini (nije baš nemoguće). naravno, tu je recimo i kruh - donacija lokalne pekare itd. tko zna, možda se jednom skuha hrana tako da se prošeta po rubovima grada i nabere lovor, ružmarin, rukola, majčina dušica.. nije nemoguće. a imamo i more.
a što je s velikim dućanima, marketima? oni svakodnevno imaju veliki otpis robe.
istina, no treba znati i da većina tih trgovina vraća robu dobavljaču, stavlja ju otpis (tehnički detalji koji nas ne bi trebali zabrinjavati), ali isto tako i 'brinu' za svoje smeće, smještaju 'otpad' (čitaj: hranu kojoj je prošao rok ili više ne izgleda privlačno) zaključavaju u svoje kontejnere, stavljaju kamere čak i na svoja smetlišta. izazov? prihvaćen? *naknadno dodano: trgovine plaćaju porez na doniranu robu te to može biti jedan od razloga zašto robu rađe otpisuju (jer ih, osim zbrinjavanja otpada - ništa ne košta). neke su druge zemlje to riješile na takav način da se darovano ne oporezuje što je, u konačnici, dobro i za trgovce jer imaju manji trošak oko zbrinjavanja otpada.
ako ima zainteresiranih, javite se.. pa idemo bar na placu zajedno?
Nema komentara:
Objavi komentar