još je jedna akcija uspješno prošla. ekipa koja kuha, posloži hranu i druži se sa strane. kada je sva hrana pojedena, ekipa pokupi sve za sobom. kao da ničega nije ni bilo. neki su nešto pojeli, neki su se samo interesirali tko tu i što radi, neki su hvalili aktivnu 'mladost'. a eto, istu tu subotu, nakon što je akcija završila, par sati kasnije prošetala je i nekolicina (30-ak!) maloljetnika koji, nakon što su prije promotrili situaciju, prolazili s povicima Anti AntiFa... jedan je komentar bio dovoljan i da poleti boca u glavu na dvije-tri prisutne osobe. da je ostala pokoja trula rajčica, tko zna što bi bilo. pa eto, Golinda ili Ivek, svejedno je, ali moglo bi sve malo zadesnit. ako već nije.
kad smo kod tog (sad nekog) nasilja... eto, kolektiv Hrana, a ne oružje – nenasilnog je karaktera.
tri principa kolektiva Hrana, a ne oružje
1. hrana – uvijek veganska ili vegetarijanska, besplatna za svih
2. kolektiv - svaki je kolektiv neovisan i autonoman, odluke donosi konsenzusom
3. nenasilni otpor za društvene promjene
= svaki se kolektiv, prije ili kasnije susreo s propitivanjem ovih principa. važno je da kolektiv jasno i glasno usuglasi – drži li do ovih načela ili ne. ako ne drži do ovih načela, onda nije riječ o kolektivu Hrana, a ne oružje – no, naravno, neki drugi kolektiv može isto tako nastati u modificiranom obliku i pod drugim imenom i ponuditi svoje principe koji mogu biti bolji, jači i, svakako, drugačiji.
tako je i riječki kolektiv HnO u nekoliko navrata propitivao prvi i treći princip. s drugim principom nije nikada bilo problema. prvi je princip u nekoliko navrata doveden u pitanje – najprije, treba li kuhati vegetarijansko (s obzirom na to da riječka frakcija kuha vegansko), a potom – postavljeno je i pitanje što je s mesom (odnosno, ubijenim životinjama). naravno, sve to ima smisla... i meso se baca, ljudi su gladni... no, nitko se tu ne zavarava... kuhanje svaka dva tjedna - neće nikoga nahraniti (dugoročno)... pa čak niti za taj cijeli dan... stvar je one dodane vrijednosti... na kraju, u tim je razgovorima jasno dano do znanja, da u slučaju da se u akciju uključe i neveganski principi – tada to svakako prestaje biti kolektiv Hrana, a ne oružje. svaki su puta ti principi 'vraćeni na mjesto' konsenzusom. kuhamo: vegansko! pitanje nenasilnog otpora, također je postavljeno. zaključeno je da je jedini način društvene promjene (isključivo za kolektiv Hrana, a ne oružje!) nenasilan te da je ono samo jedan subjekt unutar neophodnih većih društvenih promjena. borimo se: nenasilno! i sve to konsenzusom.
e tako. A NE ORUŽJE? antiantišta?
kad smo kod tog (sad nekog) nasilja... eto, kolektiv Hrana, a ne oružje – nenasilnog je karaktera.
tri principa kolektiva Hrana, a ne oružje
1. hrana – uvijek veganska ili vegetarijanska, besplatna za svih
2. kolektiv - svaki je kolektiv neovisan i autonoman, odluke donosi konsenzusom
3. nenasilni otpor za društvene promjene
= svaki se kolektiv, prije ili kasnije susreo s propitivanjem ovih principa. važno je da kolektiv jasno i glasno usuglasi – drži li do ovih načela ili ne. ako ne drži do ovih načela, onda nije riječ o kolektivu Hrana, a ne oružje – no, naravno, neki drugi kolektiv može isto tako nastati u modificiranom obliku i pod drugim imenom i ponuditi svoje principe koji mogu biti bolji, jači i, svakako, drugačiji.
tako je i riječki kolektiv HnO u nekoliko navrata propitivao prvi i treći princip. s drugim principom nije nikada bilo problema. prvi je princip u nekoliko navrata doveden u pitanje – najprije, treba li kuhati vegetarijansko (s obzirom na to da riječka frakcija kuha vegansko), a potom – postavljeno je i pitanje što je s mesom (odnosno, ubijenim životinjama). naravno, sve to ima smisla... i meso se baca, ljudi su gladni... no, nitko se tu ne zavarava... kuhanje svaka dva tjedna - neće nikoga nahraniti (dugoročno)... pa čak niti za taj cijeli dan... stvar je one dodane vrijednosti... na kraju, u tim je razgovorima jasno dano do znanja, da u slučaju da se u akciju uključe i neveganski principi – tada to svakako prestaje biti kolektiv Hrana, a ne oružje. svaki su puta ti principi 'vraćeni na mjesto' konsenzusom. kuhamo: vegansko! pitanje nenasilnog otpora, također je postavljeno. zaključeno je da je jedini način društvene promjene (isključivo za kolektiv Hrana, a ne oružje!) nenasilan te da je ono samo jedan subjekt unutar neophodnih većih društvenih promjena. borimo se: nenasilno! i sve to konsenzusom.
e tako. A NE ORUŽJE? antiantišta?
Nema komentara:
Objavi komentar